• Sveti Urban 275, 40312 Štrigova
  • Pratite nas:

Preiner vina

O nama

Zasadivši prve trsove Alojz i Sabina Preiner pokrenuli su tradiciju uzgoja vinove loze u svojoj obitelji. Na temeljima svojih roditelja sin Darko je ozbiljnije krenuo u proizvodnju i distribuciju te osigurao prve kupce koji su prepoznali kvalitetu do tada nepoznatog vinogradara. Potaknuti prvim uspjesima obitelj se 2002. godine odlučuje na osnivanje obiteljskog gospodarstva. Zahvaljujući potražnji i sve većoj prepoznatljivosti na tržištu kapaciteti vinograda se povećavaju.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Preiner 2015. godine, Darko i Štefica, predali su u ruke trećoj generaciji vinogradara u obitelji, svom sinu Nenadu i njegovoj ženi Nataši. Nastavljajući priču koju su započeli njegov djed i baka, Nenad se zahvaljujući trudu svojih roditelja, koji su pomladili i proširili nasade, mogao posvetiti proizvodnji sortnih vina te je na tržište 2016. godine plasirao prvu butelju vina.

Nenad je posebno ponosan na grb koji je njihov znak prepoznatljivosti, znak kulture, ali i spoj osobina i karakteristika. Na grbu se nalazi plava boja kao simbol otvorenosti, zelena boja predstavlja život, zemlju ali i iščekivanje dozrijevanja grozda. Marljivost ljudi prikazana je kroz simbol ruke koja predstavlja čovjeka koji prihvaća suradnju onoga što mu je darovano kako bi zaštitio tradiciju i konačni plod zemlje, a to je grozd.

O našim vinogradima


Obiteljski nasadi vinograda prostiru se na pitomim brežuljcima gornjeg Međimurja na nadmorskoj visini između 280-300m. Povoljna kontinentalna klima u kombinaciji s tlom pogodnim za uzgoj vinove loze idealan je spoj za proizvodnju kvalitetnog grožđa. Nasadi vinograda, gdje se uzgajaju sorte: pušipel, graševina, rajnski rizling, zeleni silvanac, muškat žuti, sauvignon i pinot crni, se kroz godine proširuju i pomlađuju te trenutno obuhvaćaju 6 hektara zemlje na različitim lokacijama štrigovskog kraja.

"Klopotec (1995.)"


Kod Darka v goricah, klopotec stoji, Kak veter zapuše, tak se vrti, Kak letos i tak sake jeseni, Dok grozdje zori i dok bo trs zeleni.

Či šoreg škvorcov, doleti zobati, To klopotec more se otirati, Pa klopoče, na ves glas, bin bon, Da ga i ja čujem i celi Sveti Urban.

Dok se vino pije i proznijo pivnice, On odide spot i nejde v gorice, Dok dojde, drugo leto, po v jesen, Pa da bode, grozdje zorilo i trs zelen.

Radi ga poslušamo, da klopoče i se dere, Dok ga joki veter, ne spotere.

Živili!